Насловна

PROTIV ŠUTNJE

Е-пошта Печати PDF
Korak za korakom, od Makedonije su napravili plodno zemljište za preporod fašizma. Zabranili su da se javno kritikuje vlast. Na vidjelu su izvukli parapolicijske formacije. Podstakli su ksenofobiju, rasizam, i netrpeljivost prema marginaliziranim grupama. Razvili su kult genetski čistog etničkog porijekla. Proglasili su žene mašinama za rađanje. Truju konspirativnim teorijama. Dežurni krivci su prokleti Grci, kurva Evropa, nepravedni Zapad,   „komunjare“, „vlaško lobi“, a sada i Fuere.  Državna propaganda postala je instrument za kontrolu narodne mase. Anatemisali su individualnost i kritičko mišljenje. Siju sjeme novih podjela i konflikata. Zavili su zemlju strahom.

Макеdonija pati od izbezumljenog vožda koji se proglasio „posljednjom nadom za Makedoniju“. Макеdonija pati  od „familije“ i od vmrovske kamarile koji hrane megalomaniju vožda i frustracije naroda da bi mogli grabiti. Grabe i prebacuju u inostranstvu, ali, Makedonija najviše pati  od onih koji šute i od statista u nijemom filmu „Preporod“.  Takozvani  „građani“, spavaju po kafićima i šute. Gledaju kako se „рreporod“ pretvara u  „razgradnju“.  Fašisti su oko nas, gdje su antifašisti?

Šute biznismeni. Šute za nove nacionalizacije. Šute o poslu sa kineskim autobusima na dva sprata. Šute za pljačku u „Swedmilku“. Šute o helikopterima. Šute za struju. Šute za tendere. Šute, i uzalud se nadaju da im  reketarske trojke neće pokucati na vratima, a kucaju svakodnevno. Reketiraju, globe i konfiskuju.

Šute i intelektualci. Šute profesori, ljekari, pisci, novinari, arhitekti, umjetnici, komandanti i vladike. Šute kao ribe i nadaju se na tendere. Imaju karijere i porodice. Kooperanti, kolaboranti, kvislinzi, umjesto da vrište-gunđaju. Gunđaju kada kritikuju, grme kada hvale vlast i grueviste.

Кada je grupa grčkih siledžija pokušala da onemogući promociju grčko-makedonskog rječnika , oni su bili jednoglasno i javno etiketirani kao fašisti, neonacisti i vandali. Političari, intelektualci i novinari se takmiče u zahtjevima da se siledžije pronađu i kazne.  Naša „posljednja nada“ je ocijenila da je riječ o velikom problemu za grčku demokratiju. Kada je grupa makedonskih siledžija onemogućila tribinu „gemidžija“ u Strugi, nije bilo jednoglasne osude da se radi o fašistima, neonacistima i vandalima. Niko javno nije pitao gdje je bila policija da spriječi nasilje. A kada je  „spontano“  razjarena masa ljudi razbila mirni protest na skopskom trgu, ocjene da se radilo o fašističkom činu bile su kritikovane kao političke nekorektne, neumjesne i preterane.

„Sorosoidi“, „izdajnici“, „plaćenici“, „pederi“, to godi ušima seirdžija, ali  „fašisti“ – e to je nedozvoljivo! Baca u depresiju silnike i ugrožava kahvu onima koji šute.


Оčigledno je da su dvojni standardi kod nas postali legitimni. Ono što u Grčkoj prepoznajemo kao fašizam, kod nas se slavi kao patriotizam. Makedonija je postala siledžijska država. Državne institucije stale su u odbranu siledžija. Narodni pravobranitelj je slijep pri očima, a Parlament je posuo pepelom zaključke vlastite komisije o ljudskim pravima. MUP je najdalje otišao. Da nije bilo zastrašujuće tragično, nasmejali bi smo se i na prijavu protiv organizatora protesta koji su bili krivci, jer su „svađom, vikanjem i nepristojnim ponašanjem“ narušili javni red i mir. Na kraju će izaći da su siledžije tukli one koji su protestovali u ime javnog reda i mira!             

Svi koji su se javno založili za kompromis u sporu za ime države, uključujući i nas „gemidžije“, svi su bili proglašeni od gruevista za izdajnike i plaćenike. Ali, za divno čudo, nije prošlo puno vremena i njihov se predsjednik države založio za  „razumni kompromis“, međutim, megafoni režima ga nisu proglasili za izdajnika.  Krotko su prihvatili zakašnjelu mudrost Ivanova. Prestrojili su se u suglasnosti direktivi potpisanoj od genseka VMRO-a DPMNE-a, o tome da treba da pripreme narod za neizbježno, nakon što su mjesecima lagali narod čuvajući nevinost vožda!

Коliko će nas koštati preporod, „proširen i nadograđen“? Hoće li biti junaka da preračuna finansijsku i političku štetu? Finansijski, politički i moralni bankrot Makedonije? Ko će definirati odgovornost učesnika i saučesnika u pljački kamufliranoj kao patriotizam? Prvi ,,preporodbeni“ izvrtivač istine, a kasnije i vicepremijer za evropska pitanja podneo je ostavku i isčeznuo. Pobjegao je od odgovornosti zbog dojučerašnjih laži i zbog debakla i bankrota koji nas neće mimoići na jesen. Koliki će biti spisak  izbjeglica sa „preporodbenog “ broda?

Hoće li ostati neko da orkestrira horskim pjevanjem o mudrosti vožda kojem niko nije ravan, osim Boga i Aleksandra, kada bude potonuo naš titanik, a i mi sa njim?

Skopjе, 8. jul 2009